Slagao bih kada bih rekao da sam pre deset godina većinu vremena provodio u wine baru, gde sam bez galame i loših manira, potpuno izopšten iz puke svakodnevice, diskutovao sa finim ljudima o vinu, kvalitatnoj muzici i drugim lepim stvarima. Istina je, koliko se sećam, bila potpuno drugačija. Opijao sam se od svega i svačega, ponajviše od jeftinog piva i „albanke“, nervirao se i gubio glas na Severu gledajući kako se Zvezda muči sa Dinamom iz Tbilisija i Slavijom iz Praga, kako nam Partizan opet uzima titulu… Bilo je naravno i lepih stvari, imao sam tačno 16 kilograma manje i baš tih dana sam započinjao vezu sa damom koja me, nekim čudom, prati sve do danas.

Negde na polovini tog razdoblja sam se upoznao sa vinom. Tada zaista nisam mogao ni da naslutim da ću biti blagosloven svakodnevicom u kojoj ću opsesivno biti posvećen učenju i analizi tananih specifičnosti najprefinjenijeg pića na svetu. Ta strast mi je u međuvremenu postala posao, ili obrnuto, više ne znam ni sam… Tako nekako bi izgledala kratka rekapitulacija protekle decenije, moj #10yearschallenge.

A kako bi izgledao #10yearschallenge vinske Srbije pokušao sam da definišem sa Sašom Dukovićem, osnivačem i urednikom magazina Wine Style, čovekom koji već više od 15 godina profesionalno prati sve trendove i transformacije kroz koje prolazi srpska vinska scena.

Pre svega, šta po tvom mišljenju karakteriše jednu dobro organizovanu vinsku scenu?

Dobra edukovanost ljudi koji se bave vinskim biznisom je osnova svega. Bez toga ne može da se priča ni o kakvom uređenom tržištu. Ako su vinski profesionalci edukovani, onda će i publika uz njih lako da dođe do nekog minimalno potrebnog znanja, kako bi kompletna scena mogla da napreduje. Često se pravi zamena teza, pa profesionalci kažu kako je problem nedovoljna edukovanost publike. Ja se sa tim duboko ne slažem, jer profesionalci su ti koji imaju obavezu da budu edukovani i koji kasnije svoje znanje treba da prenose na publiku.

Naravno, važan je i moralni aspekt, ali ne može se zakonom propisati sklop etičkih pravila po kojima bi trebalo da se posluje. Poštovanje ili nepoštovanje nekog nepisanog moralnog i fer-biznis kodeksa i ponašanja spada u domen ličnog izbora, ali naravno da je poželjno da se oni poštuju.

Gde je danas vinska Srbija u odnosu na svet i trendove koji su aktuelni na najrazvijenijim tržištima sveta?

Srbija sve više hvata priključak za vodećim tržištima, ali smo i dalje u zaostatku. To je i prirodno, jer mi nemamo tako dugu tradiciju, barem ne u kontinuitetu. Nemamo ni toliko razvijenu nauku, sistem školstva, tržište je siromašnije, tako da nije realno imati prevelika očekivanja u smislu pozicija na svetskoj sceni. Logično je da ćemo uvek biti u zaostatku za vodećim regijama, ali najvažnije je da pratimo trendove što agilnije možemo.

Čini se da vinarije u Srbiji iz godine u godinu niču kao pečurke posle kiše. Da li to znači da srpski vinari, s obzirom na konkurenciju, danas prave kvalitetnija i bolja vina nego pre deset godina?

Sigurno. Kao i u svakom drugom poslu, konkurencija te uvek tera da budeš sve bolji, jer u suprotnom, ispadaš iz igre. Dakle, veća konkurencija znači i bolji kvalitet vina generalno, što je i u Srbiji slučaj. Danas se i kod nas u slučaju pojave neke nove vinarije podrazumeva u najmanju ruku pristojan kvalitet vina

U ovom trenutku se na policama vinoteka i bolje snabdevenih marketa širom Srbije mogu pronaći vina iz gotovo svih svetskih regija. Da li je ranije bilo tako?

Daleko od toga. Ranije su tek sporadično bila prisutna vina iz Francuske i Italije. Ona se danas podrazumevaju, ali i španska, pa i portugalska vina. Imamo i vina iz Australije, Novog Zelanda, USA…

Šta se pilo po restoranima i kafićima pre deset godina? Da li danas ugostitelji posvećuju više pažnje organizaciji i kvalitetu vinske karte?

Tada su bila zastupljena uglavnom domaća i vina iz ex-YU, tek ponešto stranih. Dok je danas situacija potpuno drugačija. Sada je formiranje vinske karte jedan veoma ozbljan posao, naravno, ako govorimo o profesionaloj listi, a ne onoj koja je vođena nekim ličnim ili isključivo komercijalnim afinitetima. Mnogo je vina danas prisutno na našem tržištu, tako da nije lako napraviti jednu listu koja će da bude prihvatljiva za ugostitelja po svom obimu, a koja sa druge strane može da pokrije široku lepezu preferencija gostiju.

Kako publika reaguje na promene koje se dešavaju na srpskoj vinskoj sceni?

Domaća publika postaje sve zainteresovanija za vino u nekom ozbiljijem smislu, ne samo po pitanju konzumacije, nego i po pitanju pronalaženja specifičnosti u svakom vinu. Sve je više onih koji vrlo dobro znaju koje stilove vina vole, koje sorte, regije, sve više su zainteresovani i za sam proizvodni proces vina. Što se tiče novih trendova, iako Srbija važi za prilično konzervativnu sredinu, generalno u poređenju sa nekim zemjama, što se tiče vina to nije slučaj. Evo, sve je više rozea, oranž vina su postala popularna, prihvataju se i neke do juče anonimne regije za nas…

Wine Style magazin već godinama uspešno organizuje dva vinska salona, od kojih prolećni salon ove godine doživljava svoje jedanaesto izdanje. Takođe, sve je više medija koji se bave vinom, pa, koliko se u tom segmentu vinska scena razlikuje u odnosu na onu od pre desetak godina?

Tada je bilo nekoliko salona vina godišnje, tu i tamo po neka degustacija manjeg obima. Danas gotovo na mesečnom nivou imamo salone vina, degustacije, što profesionane, što za širu publiku, maltene svakodnevno.

Sve je više medija koji prate vino, stručnih seminara… U tom smislu, potpuno je neuporediva današnja scena sa onom od pre desetak i više godina. Mada, moram primetiti da smo postigli ogroman napredak u smislu kvantiteta događaja i medija, ali po pitanju kvaliteta, napredak je prilično manji. Ova konstatacija u vezi je sa odgovorm na prvo pitanje, kada sam istakao edukaciju kao osnovni preduslov za formiranje jednog organizovanog, profesionalnog i ozbiljnog vinskog tržišta.

Možeš li da pretpostaviš na osnovu svog dosadašnjeg iskustva kako će se srpska vinska scena razvijati u narednih 10 godina?

Sudeći po dosadašnjem trendu razvoja, mislim da ćemo imati barem još tridesetak vrlo ozbiljnih velikih vinarija koje proizvode premijum vina, vinska scena će imati barem duplo više aktivne publike nego danas, ugostiteljski objekti će početi da razvijaju neke specifičnosti u segmentu vina… Ukratko, očekujem da će tršište po obimu biti barem duplo razvijenije nego danas, a po pitanju kvaliteta ne možda toliko, ali sigurno daleko bolje od današnjeg. Na kraju krajeva, u poslednjih nekoliko godina u Srbiju su počele da stižu i WSET diplome, a to je, kako su iskustva iz prakse u drugim zemjama pokazala, jedan od inicijatora napretka vinskog tržišta u nekom ozbiljnijem, kvalitativnom smislu.


Privacy Preference Center